Cjelina 10: Razgledavanje grada
🗣️ 10 | 3 | Lekcija 2: Pogled u budućnost
Do ponovnog susreta 🥹
Ten months later, it’s time to look back. What started as a temporary stay has turned into friendships, routines, shared moments, and a sense of belonging that no one expected. As Laura and James prepare to leave, conversations naturally drift to memories — first meetings, small gestures, learning the language, adjusting to daily life, and feeling at home far from home. There is pride in how much has been learned, gratitude for the people met along the way, and a quiet awareness that this chapter is ending. But endings here don’t feel final. They leave space for future plans, return visits, and the understanding that experiences like these stay with you long after you leave.
🧸 Odrastanje
In-class conversation
10.3.2 Zadatak 1: Moje djetinjstvo
👥 Talk to one of your classmates and learn more about their childhood. You will present your findings to your instructor.
🤷🏻♀️ Više o tebi:
- Gdje si živio/živjela kao dijete?
- Imaš li braću ili sestre?
- Koje ti je najdraže mjesto iz djetinjstva? Zašto?
- Jesi li bio/bila živahno dijete?
- Čega se sjećaš iz djetinjstva?
Give your opinion about how children spend their childhood today versus your own childhood. Do you think there are any differences? Choose activities you did as a child and activities you believe children today engage in the most.
👥 Continue your conversation with one of your classmates.
- Kako se zvao tvoj najbolji prijatelj/prijateljica iz djetinjstva?
- Jeste li bili susjedi?
- Što ste zajedno radili?
- Tko te čuvao kao dijete? Jesi li išao/išla u vrtić?
- Što si želio/željela biti kao dijete?
10.3.2 Zadatak 2: Moje školovanje
👥 Choose another classmate to work on this assignment with. Ask each other the following questions. You might need to ask additional questions for clarification if needed (for example: Maybe they liked physics in school but ended up studying literature. You want to find out why that happened).
osnovna škola
srednja škola
❓ Pitanja:
- Kako se zvao tvoj najbolji prijatelj/prijateljica iz osnovne ili srednje škole?
- Gdje je on/ona danas? Što radi danas?
- Koje predmete si volio/voljela u školi?
- Koje predmete nisi volio/voljela u školi?
- Koji ti je predmet bio najdraži u školi?
- Jesi li se bavio/bavila nekim dodatnim aktivnostima u školi?
- Što sada studiraš? Zašto?
- Jesi li se prijavio/prijavila na još neki drugi fakultet? Ako da, koji?
10.3.2 Zadatak 3: Sjećanje na prošle dane
Is there any event/situation from your past that you remember fondly? Tell us more about it. When was it? Where was it? Who was with you? How old were you? Why is it one of your favorite memories?
❓ Pitanja:
- Čega se sjećaš iz prošlosti? Reci nam nešto o tome.
- Kad je to bilo? Gdje?
- Tko je bio s tobom?
- Koliko si imao/imala godina?
- Zašto ti je to jedna od najdražih uspomenā?
💭 Laurine riječi…
One year in Croatia
10.3.2 Zadatak 4: Laurina godina
🔊 Listen to dialogue one and complete the task. Use this summary as support while listening to the dialogue.
Laura i njezini prijatelji se prisjećaju kako su se upoznali i što misle o Lauri.
Transkripcija
| Laura: | Ne mogu vjerovati da je već prošlo deset mjeseci otkad sam u Zagrebu. Vrijeme tako brzo leti. Ni u snu nisam pomišljala da će mi biti ovako dobro, da ću vas upoznati i da ću se osjećati kao svoj na svome. |
|---|---|
| Mario: | Od prvog dana smo kliknuli. Bila si spremna vježbati hrvatski kad god si mogla. Bila si otvorena za sve. Vrlo brzo si se uklopila u zagrebački život. |
| Davor: | Slažem se. Imao sam osjećaj da si odmah bila otvorena za različitosti, drugačije navike života, društvo… Imao sam osjećaj kao da se znamo sto godina. |
| Sandra: | A sjećate li se kako je Davor odmah prvi tjedan pitao Lauru broj telefona? Sva sreća da je napravio prvi korak. Meni uvijek treba vremena da se oslobodim. |
| Laura: | Ja baš mislim suprotno. Uvijek si bila otvorena, spremna pomoći, odvesti me gdje god je trebalo. Od prvog dana si bila prava prijateljica. |
| Mario: | Nedostajat ćeš nam. |
| Sandra: | Dosta, nećemo više o tome. |
| Laura: | Razmišljala sam da se vratim možda sljedeće godine, ali samo na ljeto. Ne mogu više od toga. Možda odem u Dubrovnik u ljetnu školu. Sada mi je žao što nisam više putovala po Hrvatskoj. |
Prijatelji
After you have been following their lives for almost a year, what can you tell us about our students in Zagreb?
🤷🏻♂️ Tvoje mišljenje:
- Što misliš o Lauri?
- Što misliš o Sandri?
- Što misliš o Davoru?
- Što misliš o Mariju?
- Tko ti je najdraži i zašto?
💭 Jamesove riječi…
Time flies, I can’t belive it
10.3.2 Zadatak 5: Jamesov život u Splitu
🔊 Listen to dialogue two and complete the task. Use the summary as support while listening to the dialogue.
James razgovara s prijateljima o tome kako je odlučio da dođe u Hrvatsku.
Transkripcija
| James: | Vi nemate pojma koliko mi je drago što sam došao ovdje. Toliko toga sam naučio i o sebi i o drugim kulturama. Mogu slobodno reći da mi je život promijenjen na bolje. Hrvatska ima tako bogatu povijest. Sve što sam čitao nije ni pola ovoga što sam iskusio. Vidio sam i doživio stvari o kojima sam prije mogao samo sanjati. |
|---|---|
| Matija: | Nemoj mi sad o tome. Rasplakat ću se. |
| Ines: | Sad kad razmišljam, nisam te nikada pitala zašto si odabrao baš Split? |
| James: | Dobro pitanje. Kad sam odlučio provesti godinu dana u Hrvatskoj, prvo sam mislio otići u Zagreb. Mislio sam, to je glavni grad, američka ambasada je u Zagrebu i možda je bolje i sigurnije biti u glavnom gradu… No, onda mi je jednom prilikom moj profesor pričao više o Splitu. On je bio ovdje poslom i rekao mi je ako imam priliku da je bolje da idem u Split. Sad mi je drago da sam ga poslušao. |
| Luka: | Imam ja još bolje pitanje. Zašto Hrvatska? Ja nekako mislim da će Amerikanci prije otići u Italiju, Francusku, Njemačku… |
| James: | Da, da. Istina. No, mi smo na fakultetu učili o povijesti Rima i Rimskog Carstva. Gledao sam slike i kad sam vidio kako Hrvatska izgleda odmah mi se svidjela. Također, ja iskreno mislim da je lakše dobiti stipendiju za Hrvatsku. Svi žele u Italiju, Njemačku, Francusku, Španjolsku… |
| Matija: | Pametan si ti… |
Život u Hrvatskoj
From everything that you have learned so far, answer the following questions. This is your personal opinion. There are no wrong answers.
🤷🏻♀️ Tvoje mišljenje:
- Misliš li da je bolje ići u Zagreb ili u Split? Zašto?
- Koji grad ti se više sviđa? Zašto?
- Koje su prednosti života u Zagrebu?
- Koje su prednosti života u Splitu?
🗣️ Razgovor
In-class conversation
10.3.2 Zadatak 6: Pogled u budućnost
👥 Pair-work. Throughout the year you learned a lot about James and Laura. You learned about their interests, daily habits, education, wishes for the future, etc. Work with one of your classmates and write a story together in which you imagine Laura or James in the future. Where do they live? How do they live? What do they do for work? Where are they working? What hobbies do they (still) engage in? Are they living alone, etc.? Be creative and let your imagination work its magic. 😊
Media Attributions
- Farewell at the airport in Split © Tako lako is licensed under a CC BY-SA (Attribution ShareAlike) license
- Playground © Piqsels
- Elementary school © Roko Poljak is licensed under a CC BY-SA (Attribution ShareAlike) license
- High school © Tako lako is licensed under a CC BY-SA (Attribution ShareAlike) license
- Memories © Photoblend
- Group photo in Zagreb © Tako lako is licensed under a CC BY-SA (Attribution ShareAlike) license
- Zagreb friends © Tako lako is licensed under a CC BY-SA (Attribution ShareAlike) license
- Group photo in Split © Tako lako is licensed under a CC BY-SA (Attribution ShareAlike) license
- Friends in Croatia © Tako lako is licensed under a CC BY-SA (Attribution ShareAlike) license
- James and Laura: Textbook characters © TAKO LAKO is licensed under a CC BY-SA (Attribution ShareAlike) license
sjećati se = to remember
čuvati = to take care of
predmet = [school] subject
dodatna aktivnost = extra curricular activity
prijaviti se = to apply
uspomena = memory
Laura looks back on her ten months in Zagreb and reflects on how quickly time has passed. She talks about how unexpected and positive her experience has been — meeting new people, building friendships, and feeling at home in a new country. Her friends agree that she adapted quickly, embraced the language and everyday life, and was open to new experiences from the very beginning. Together, they remember how their friendships started and how they supported one another. As Laura prepares to leave, there is a sense of gratitude, closeness, and sadness, mixed with hope that this is not a final goodbye but a pause before future returns.
James talks about how important his time in Croatia has been for him. He reflects on how much he has learned and how the experience affected him personally. His friends ask him questions that lead him to think back on how he ended up in Croatia and in Split. The conversation gradually becomes more reflective and ends on an emotional note, with friends recognizing the value of the experience and the friendships they built together.
